Terenskim istraživanjem na području Hrasnice i Hadžića utvrđeno je postojeće stanje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa u pogledu obima, kvaliteta i stepena očuvanosti, utvrđena je arhitektonska tipologija građevina i ostalog naslijeđa, valorizacija, te su preporučene mjere zaštite. Prema Odluci o pristupanju izradi Regulacionog plana “Hrasnica” (“Službene novine Kantona Sarajevo”, br.13/11 od 25.05.2011.god.) granica je obuhvatila prostor između ulice Igmanskih bataljona, Hrasničke ceste i Put Famosa na sjeveru, fabrike FAMOS na istoku, podnožja Igmana na jugu i naselja Kovači na zapadu (granica obuhvata za koji se Plan radi sa preciznim katastarskim česticama data je kroz čl.2 Odluke o pristupanju izradi). Površina obuhvata prema navedenoj tački iznosi P=126,0 ha. Obzirom na utvrđenu vrijednost, služba zaštite je obuhvat prostorne cjeline Regulacionog plana “Hrasnica” proširila u zoni Stare osnovne škole jer je riječ o dokumentarno i arhitektonski vrijednom objektu.

Graditeljska cjelina obrađena ovim elaboratom nalazi se unutar dijela ulica Branilaca Sarajeva i Kulovića, dalje ide središnjim dijelom korita rijeke Miljacke uz Obalu Kulina bana, Jadranskom ulicom i uz vanjski zid Okružnog zatvora spaja se s polaznom tačkom u ulici Branilaca Sarajeva. U ovoj cjelini lociran je i lokalitet Kalin hadži Alijine džamije koji je predmet posebnih arheoloških istraživanja. Analiza poznatih tragova i putokaza koji upućuju na nastanak i formiranje dijela jedne graditeljske cjeline od nastanka do savremenog doba, obrađena elaboratom zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa, je razultat istraživanja arhitektonskih, urbanih i ambijentalnih karakteristika zadatog prostora. Elaboratom zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa u budućem planiranju mogu se otkloniti pogrešne intervencije u prostoru. Elaborat je polazna tačka, koja pruža mogućnost transformacije zatečenih fizičkih struktura u prostor ugodnijeg i prirodnijeg životnog okruženja, pa je u tom smislu podloga za izradu Urbanističkog projekta “Pošta-Sud”.

Zaštita kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa jedan je od osnovnih elemenata koji određuje pristup izradi Regulacionog plana "Soukbunar" obzirom na početak razvoja prostornog područja Soukbunar, prisustvo grupacija objekata koji čine ambijentalne cjeline, prisustvo objekata sepulkralnog naslijeđa, nacionalnih spomenika, lokaliteta poznatih prahistorijskih naseobina i elemenata prirodnog naslijeđa. Na osnovu uputstva o obaveznoj jedinstvenoj metodologiji za pripremu i izradu regulacionih planova i urbanističkih projekata, kao obavezan sadržaj i dokumentacija provedbenog plana su odrednice za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa.

Separat zaštite kulturno‐historijskog i prirodnog naslijeđa se bavi istraživanjem i analizom svih faktora kulturne materijalne i nematerijalne, kao i prirodne baštine. Svi oblici naslijeđa, uz njihov isprepleten i međusobni odnos, uticali su na kreiranje identiteta sa svim njegovim multidimenzionalnim manifestacijama, apstraktnim i materijalnim. Bazirajući se na prostorni identitet, postupkom evidencije (inventarizacije) i valorizacije različitih aspekata naslijeđa omogućava se definiranje mjera zaštite odnosno režima preventivne zaštite baštine, koji igra ključnu ulogu u očuvanju identiteta kroz prostorno i urbanističko planiranje, odnosno urbanističko‐arhitektonsko projektovanje. Na osnovu historiografske metodologije koji se temelji na istraživanju, kritičkoj analizi literature i dostupnih izvora, te terenskog istraživanja obrađen je historijski i razvojni prostor kroz ključne determinante koje su bitno odredile, uticale na procese formiranja, izgradnje i oblikovanja identiteta grada unutar zadatog okvira Regulacionog plana Koševo ‐ Alipašina ulica. Rezultat istraživanja je analiza, sinteza koja je u konačnici imala za cilj prepoznavanje identiteta predmetnog obuhvata, “prilog” u sveukupnoj historiji grada, te valoriziranje prostora kao cjeline, ali i njegovih pojedinačnih baštinskih aspekata. Poseban fokus je dat i na memorijalnu kulturu. Obuhvat Regulacionog plana "Koševo ‐ Alipašina" nalazi se u samom središtu grada, omeđen je dijelovima dugačkih ulica (Alipašina, Koševo, Maršala Tita) razvijenim na starijim putevima koji su vodili, bili trase kojima se dolazilo ali i izlazilo iz grada. Osim dijelova pomenutih ulica unutar obuhvata nalaze se ulice Hasana Kikića, Jezero, Danijela Ozmo, Kemal‐begova, dio ulice Sutjeska. Dio obuhvata predstavlja prostor Malog parka i manja ulica Dubrovačka. Ciljevi izrade ovog Elaborata su utvrđivanje postojećeg stanja u pogledu obima, vrste, kvaliteta i stepena očuvanosti kulturno‐historijskog i prirodnog naslijeđa, utvrđivanje prostorno‐ambijentalnih karakteristika fizičkih struktura, valorizacija svih aspekata naslijeđa i definisanje mjera zaštite za sve aspekte naslijeđa.

Katastar mineralnih sirovina Federacije Bosne i Hercegovine čine čvrste mineralne sirovine čije se rezerve utvrđuju, razvrstavaju i evidenttiraju u kategorije i klase. Energetske i nuklearne mineralne sirovine: treset, lignit, mrki ugalj, kameni ugalj, uljni (bituminozni) škriljci i uran. Mineralne sirovine iz kojih se mogu proizvoditi metali i njihova upotrebljiva jedinjenja: bakar, olovo i cink, živa, antimon, crveni boksiti, željezo, mangan, nikl, kobalt, hrom, zlato, volfram, molibden i kalaj. Nemetalične mineralne sirovine: a) industrijske mineralne sirovine: gips i anhidrit, natrijumova (kamena) so, magnezit, barit, bijeli boksit, hrizotil azbest, talk, pirofilit, bentonit, kaolin, keramičke i vatrostalne gline, ciglarske gline, halojzit, fluorit, feldspati, grafit, volastonit, keramzit, škriljci, liskuni, dijatomit, perlit, sumpor, cementni laporac, kvarcni pijesak, kvarc, kvarcit i kvarcne sirovine, tuf i karbonatne mineralne sirovine (dolomit, krečnjak, mermer i kreda) i b) građevinski materijali: tehničko – građevinski kamen, arhitektonsko – građevinski kamen, šljunak i pijesak.

Osovinu područja za koji se radi Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Regulacioni plan "Alifakovac - Babića bašča" predstavlja ulica Veliki Alifakovac, od Inat-kuće u pravcu sjeveroistoka, kroz staro Alifakovačko groblje do raskršća Čeljigovića i Podcarine. Upravo na ovom raskršću stoljećima je postojala carinska postaja – malta, gdje se carinila roba pristigla karavanima sa istoka i usmjeravala širokim kaldrmisanim putem do podnožja Alifakovca i dalje, prema Carevoj mahali i Čaršiji. Osnovna urbana matrica predstavljena je uskim krivudavim ulicama sa čijih strana su se nizali neprekinuti mekani potezi objekata i avlijskih zidova. godine 1882. na cijelom evidentiranom području nije postojao niti jedan objekat bez avlije, a u sjevernom dijelu lokaliteta osim avlije, svaka parcela imala je baštu ili voćnjak. U sredini obuhvata, uporedo sa razvojem četiri mahale, stoljećima se razvija i Alifakovačko groblje sa turbetima i česmom, danas nacionalni spomenik BiH. Nišani u obliku stela sa srednjevjekovnim motivima, pronađeni u groblju, jasno ukazuju na tragove ljudskog prisustva i prije procesa do danas sačuvanog modela urbanizacije koji počinje sa dolaskom Osmanlija, sredinom 15.stoljeća. Ovim dokumentom upućuju se planeri na neophodne pravce savremenog razvoja koji će obezbijediti potreban kvalitet života i pri tome očuvati mjerilo, karakter i druge nematerijalne vrijednosti života u tradicionalnom stambenom naselju. Zadatak službe zaštite je da ukaže na suštinske vrijednosti ambijenta i predloži mjere za njihovo očuvanje, kao i da ukaže na teške oblike razaranja ambijenta stihijskom gradnjom, posebno tokom zadnjeg desetljeća.

Separat zaštite kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa za Izmjene i dopune Regulacionog plana "Centar Ilidža" definiše utvrđivanje stanja u pogledu obima, vrste, kvaliteta i stepena očuvanosti graditeljskog (kulturno-historijskog) i prirodnog naslijeđa, utvrđivanje urbnističkih karakteristika, prostorna kompozicija, ambijentalne osobenosti, utvrđivanje arhitektonske tipologije građevina, uređivanje uzroka devastacije graditeljskog naslijeđa i vrijednosti ambijentalne osobenosti. Valorizacija arhitekture i urbanizma, uspostavljanje strukturalnih odnosa koji će očuvati prostorno-plastične vrijednosti cjeline. Sadržaj prostorno planske dokumentacije, regulisan Zakonom o zaštiti kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa te Zakonom o prostornom planiranju, između ostalog, u svom sastavu ima i Separat kojim je regulisan tretman kulturno- historijskog i prirodnog naslijeđa.

Studija upotrebne vrijednosti zemljišta Kantona Sarajevo je unapređenje i dobijanje novijih i kvalitetnijih podataka, što se postiglo prvenstveno radom u krupnijem mjerilu (urbana područja rađena u mjerilu 1:5.000) i korištenjem digitalnih ortofoto snimaka, a sve u cilju kvalitetnijeg planiranja korištenja prostora Kantona Sarajevo. Korištenje ortofoto snimaka omogućio je bolji uvid u nastale promjene u prostoru, kao i precizniju diferencijaciju zemljišnih površina (poljoprivredno, šumsko i izgrađeno zemljište). Još jedna od prednosti je detaljniji i jasniji prikaz pojedinih kategorija korištenja zemljišta, jer je moguće povući jasnije granice i uključiti neke površine koje nisu bile vidljive u prethodnim istraživanjima ovog tipa. Tu se prvenstveno misli na prijašnji problem predstavljanja površina po procentualnoj zastupljenosti pojedinih kategorija korištenja zemljišta, koje su tokom ovog istraživanja u potpunosti eliminisane, tako da je svaka površina sada predstavljena svojom jedinstvenom kategorijom. Studija upotrebne vrijednosti zemljišta Kantona Sarajevo sadrži tekstualni i grafički dio obrađen u analognom i digitalnom obliku. Analiza i podaci su sačinjeni unutar GIS sistema. U Studiji su izdvojene bonitetne kategorije od najboljih do najlošijih zemljišta (I-VIII). Također, dat je opis po svakoj kategoriji na nivou općina i kantona u cjelosti, kao i po zonama proizvodne sposobnosti.

Obuhvat prirodnog naslijeđa “Vodopad Skakavac” se nalazi u sjevernom dijelu Kantona Sarajevo. Ukupna teritorija obuhvata dijelove četiri administrativne općine: Stari Grad, Centar, Vogošća i Ilijaš na ukupnoj površini od 1430,7 ha. Zahvata prostor južnih obronaka Ozrena, vrha i sjevernih padina brda Bukovik. Teren obuhvaćenog područja je izrazito planinski, većim dijelom strm i naget u više pravaca, karakteristično valovit sa dubokim usjekom Peračkog potoka koji svojim tokom po pravcu istok-zapad dijeli ukupan teritorij na dvije cjeline. Evidentirani geomorfološki spomenici unutar obuhvata su klisure ili dijelovi klisura vodotoka: Babinog potoka, Peračkog potoka, Sušice, Stublinskog potoka, Jasikovice, te geomorfološke formacije Crvene Stijene, Kečina Stijena, Vranjska Stijena i Uževica. Područje je svoj značaj i pravnu zaštitu dobilo prije svega po osnovu ključne vrijednosti obuhvata koju predstavlja hidrološki spomenik vodopad Skakavac visine 98 m. Područje se odlikuje velikim bogatstvom vegetacijskih vrsta i faunističkom raznovrsnošću. Zakonom o proglašenju šireg područja vodopada "Skakavac" Spomenikom prirode („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj: 11/10) su utvrđene granice obuhvata, području je dodijeljena III kategorija prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN) – Spomenik prirode, i u skladu s tim izvršeno je zoniranje prostora, te određene mjere zaštite i intervencije u zaštićenom području. Prostor Spomenika prirode „Vodopad Skakavac“ je od posebnog značaja za Kanton Sarajevo te je Prostornim planom Kantona Sarajevo za period 2003-2023. godine (“Službene novine Kantona Sarajevo” broj: 26/06, 4/11, 22/17) utvrđena obaveza izrade Prostornog plana posebnog područja prirodnog naslijeđa "Vodopad Skakavac" („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj: 32/09, 38/16). Uvažavajući mjere zaštite Prostorni plan definiše namjene prostora kako bi korištenje prirodnih vrijednosti bilo u funkciji očuvanja dobara prirodnog naslijeđa, naučnih istraživanja, ekološke edukacije, te rekreacije i turizma u svim sezonama tokom godine.

Prostor Bijambara se nalazi na sjevernom dijelu Kantona Sarajevo i Općine Ilijaš, neposredno uz magistralnu cestu Sarajevo-Tuzla i zahvata površinu od 497,0 ha. Ovo područje predstavlja izrazitu planinsku oblast određenu geomorfološkim i hidrološkim osobenostima. Evidentirane vrijednosti prirodne baštine su geomorfološki spomenici – pećine. Područje Bijambara je svoj značaj i pravnu zaštitu dobilo prije svega po osnovu prisutnih geomorfoloških fenomena evidentiranih u sklopu kompleksa pećina i ponora na sjevernom dijelu obuhvata. Područje se odlikuje velikim bogatstvom vegetacijskih vrsta i faunističkom raznovrsnošću. Zakonom o proglašenju Zaštićenog pejzaža "Bijambare" („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj: 21/03, 36/09, 6/10) su utvrđene granice obuhvata, području je dodijeljena V kategorija prema Međunarodnoj uniji za zaštitu prirode (IUCN) - Zaštićeni pejzaž, i u skladu s tim izvršeno je zoniranje prostora, te određene mjere zaštite i intervencije u zaštićenom području. Prostor Bijambara je od posebnog značaja za Kanton Sarajevo te je Prostornim planom Kantona Sarajevo za period 2003-2023. godine (“Službene novine Kantona Sarajevo” broj: 26/06, 4/11, 22/17) utvrđena obaveza izrade Prostornog plana područja posebnih obilježja Zaštićeni pejzaž "Bijambare" („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj: 23/09, 27/10). Uvažavajući mjere zaštite Prostorni plan definiše namjene prostora kako bi korištenje prirodnih vrijednosti bilo u funkciji očuvanja pejzaža, naučnih istraživanja, ekološke edukacije, te rekreacije i turizma u svim sezonama tokom godine.