Emisija je izbacivanje određenih materija iz izvora u atmosferu koje u određenim koncentracijama mogu biti štetne za ljude, biljke i životinje, te dobra stvorena prirodnim putem i radom čovjeka. Ove materije se, stoga, nazivaju zagađujuće materije. Emisije se mogu podijeliti na prirodne i emisije antropogenog porijekla. Prirodne emisije nastaju emitovanjem materija od strane živih bića (disanje), truljenjem, kao i iz drugih prirodnih procesa (eolske erozije, šumski požari). Emisije antropogenog porijekla nastaju u: 1. Energetskim objektima – npr. emisije nastale sagorijevanjem goriva za potrebe grijanja; 2. Industrijskim postrojenjima – emisije nastale iz tehnoloških procesa; 3. Stambenom sektoru - emisije nastale sagorijevanjem goriva u svrhu grijanja, kuhanja, pripreme potrošne tople vode i sl. u domaćinstvima; i 4. Saobraćaju. U energetske objekte spadaju termoelektrane, toplane, individualne kotlovnice za proizvodnju energije za grijanje i tehnološke potrebe. Cilj izrade registra je prikaz emisija, okolnosti i aktivnosti koje utiču na emisije u zrak. Registar emisija se radi za slijedeće zagađujuće materije zraka: sumpordioksid, nitrookside, ugljendioksid, ugljenmonoksid, amonijak, nitrozookside, metan, nemetanske ugljenvodonike, benzen i PM10.

Studija optimalnog snabdijevanja energijom Kantona Sarajevo je alat prostornog plana Kantona Sarajevo, te obuhvata usmjerenja u pogledu strukture energentata, mjere za uvođenje energijske efikasnosti i obnovljivih izvora energije, te je osnov za određivanje optimalnog načina grijanja pojedinih tipova naselja što je primjenjivo kod izrade urbanistiĉkog i planova namjene prostora nižeg reda. Studijom se analizira dosadašnji razvoj komunalne energetike, daje ocjenu stanja komunalnih organizacija iz oblasti energetike, te posebno i naglašeno mjere za savremeno upravljanje korištenjem energije. Iako se radi o studiji, autori su nastojali da u Sutdiju ugrade mnoge elemente energetske strategije, kako bi se poboljšala njenja primjenjivost u praksi. Efikasnost korištenja energije se uvijek može poboljšavati. Obično su potrebna manja sredstva za racionaliaciju potrošnje energije, nego za proizvodnju novih količina energije, ali često nedostaju organizacione forme za uvođenje povećanja energijske efikasnosti. Energijska efikasnost je danas imperativ razvoja. Organizacija za povećanje energijske efikasnosti se postiče kroz sistem energijskog upravljanja). U tom smislu je predložen integralni sistem upravljanja energijom u Kantonu koji predviđa osnivanje agencije ili ureda za upravljanje enrgijom, posebno upravljanje potrošnjom energije u budţetskim ustanovama, uvođenje energijskog certificiranja zgrada te podsticanje razvoja ESCO koncepta.